|
Leonardo umjesto Ancelottija ili Gallianija?
Dosta se govori o Leonardu kao mogućoj zamjeni ta Gallianija, ali bi li Brazilac možda bolje obavljao jednu drugu funkciju?
Imajući na umu poteze koje je vukao Leonardo kao Milanov skaut za Južnu Ameriku i kao tehnički direktor kluba, nameće se sama po sebi jedna uloga u klubu za Brazilca, a trenersko mjesto to nije.
Leonardo je čovjek koji je najzaslužniji za dovođenje Kake za 8 milijuna eura i Pata za 21 milijun eura. Danas bi Milan mogao na toj dvojici Brazilaca zaraditi cca 200 milijuna eura. Leonardo je posebno uspješan bio kod Kakinog transfera jer je ovaj zamalo završio u Chelseau, a Leonardo ga je uspio uvjeriti da je u Milanellu raj za Brazilce.
E sada, logično pitanje koje se postavlja je, treba li Leonardo zamijeniti trenera ili nekog drugog funkcionera u klubu?
Nekako se i odgovor nameće sam po sebi. Milan bi postavljanjem Leonarda na Gallianijevu poziciju puno više profitirao. Ostavio bi trenera koji je tu već osam godina, trenera koji situaciju u klubu poznaje savršeno, trenera koji je dva puta osvajao Ligu prvaka, jednom Scudetto i trenera kojemu je glavni operativac za transfere (Galliani) u posljednjih 7-8 godina dovodio pojačanja koja nisu mogla garantirati konstantno dobru igru kroz cijelu sezonu (godine im to nisu dozvoljavale) pa tako ni osvajanje Scudetta.
Nogometaši koje su dovodili tandem Galliani-Braida u proteklih 7-8 godina (otprilike u razdoblju kada se Berlusconi počeo malo manje zanimati za Milan) nisu dali puno toga za Milan, nisu gotovo ništa dali bolje rečeno.
Odgovornost za pad Milana ide možda najvećim dijelom na Gallianija i poteze koje je vukao. Greška Ancelottija je što je slijepo slušao nadređene i nije se bunio kada su mu dovodili pojačanja koja nije smatrao potrebnim, a nisu ona koja je priželjkivao.
Evo npr. dva sastava Milana sačinjena od Gallianijevih pojačanja:
Kalac; Helveg, Digao, Roque Junior, Grimi; Umit, Emerson, Dalla Bona, Dhorasoo; Jose Mari, Javi Moreno (Kutuzov).
Dida; Coloccini, Laursen, Senderos, Contra; Brocchi, Redondo, Vogel, Oliveira, Rivaldo, Bobo Vieri.
Bilo je tu i dobrih poteza, ne može se poreći, ali uglavnom se radilo o igračima koju su ili potrošeni ili nedostojni veličine kluba kao što je Milan.
Svaka čast Gallianiju, Braidi i Bronzettiju, ali vrijeme je došlo za neke mlađe, talentirane i dokazane stručnjake, što bivši nogometaš Milana i brazilske reprezentacije Leonardo sigurno jest.
|