Milanezi sa Balkana

tako je, slazem se, ali ipak mislim da su to samo glasine....
a postoji i negativna strana, a to je da ti arapi nisu navijaci milana, dok npr Galliani i Berlu sigurno jesu veliki navijaca milana, iako je to vama mozda tesko za vjerovat....

M.mostar jel stavrno mislis da bi bilo dobro dovesti Arape u Milan ili se zajebavas kao i obicno pa to samo moze reci lud covjek..sta oni znaju od nogometa,nema teorije da udju u Milan....


A.C. MILAN OFFICIAL NOTE

MILAN - In relation to what was published this morning by "Corriere della sera" concerning a possible sale of club stocks, Fininvest and A.C. Milan communicate that the news is unfounded.

Ne volim Silvia, ali još manje volim ove arape koji iz neke svoje furke kupuju klubove.
Ulaganja u sami igrački kadar i infrastrukturu kluba bi sigurno bila enormna, ali nije to to, jer bi se jedna institucija pretvorila u manje više putujući cirkus

Vlasnici Manchester Cityja žele kupiti Milan

Financijski potkovani čelnici Abu Dhabi United Groupa i vlasnici Premierligaša Manchester Cityja oko su bacili i na talijansku nogometnu ikonu Milan...

Prema pisanju Il Corriere della Sere, bogata korporacija željela bi kupiti 40 posto udjela u klubu i za to je spremna izdvojiti 500 milijuna eura. O svojim planovima već su obavijestili Silvija Berlusconija, talijanskog premijera i vlasnika kluba koji je već najavio povlačanje s te pozicije negdje u ljetnim mjesecima, a sve u namjeri da klub namakne nešto novca.

Prvi čovjek korporacije Mansour bin Zayed Al Nahyan, član prve obitelji Ujedinjenih Arapskih Emirata, već posluje s Berlusconijem - vlasnik je pet posto Mediaseta, komercijalne televizije čiji najveći dio pripada upravo talijanskom premijeru.

Vijest su, ipak, opovrgnuli iz kluba:

“U vezi onoga što je jutros objavljeno u Corriere della Seri, a odnosi se na mogućnost prodaje dijela kluba Fininvest (suvlasnička kompanija) i AC Milan objavljuju da su te informacije neutemeljene.”

ja se samo veselim što cemo sljedece sezone opet konacno gledat naš Milan u ligi prvaka.... to uzbudjenje, euforija oko lp-a je neopisiva, i nedozvoljivo je da najveci klub na svijetu ne prisustvuje takvom jednom natjecanju...
mislima da je nas sastav za sljedecu sezonu: zambro-bonera-THIAGO-janku;GATUZO-pirlo-ambro/seedorf;R80-Kaka-Pato
+ oporavljeni snažni marco boriello za zamjenu Pata, + već do tada uklopljeni mattioni + neki world class defender kako nam je obecao naš galliani...
ta momcad je sposobna napravit pravi show i veliki spektakl u sljedecoj sezoni LP-a... nemojte zaboravit da je ova knock out faza totalno druga prica, te da se već pokazalo da to nema veze sa formom kluba u domacoj ligi, .....
kada vidim kako ljudi , a ukljucujuci i mene dozivljavaju danasnje i sutrasnje sukobe divova u ligi prvaka, postane mi žao sta nema Milana, a i ja sam već pomalo zaboravio tu draž lige prvaka, i nekakvo uzbudjenje koje prozivljavam dok milan igra knock out fazu LP-a..... i scudetto je lijep, ali sad kad smo ga izgubili, moramo se potrudit da ne zavrsimo na mjestu manjem od trećeg... moramo konacno u tu prokletu ligu prvaka!

i ovu formaciju za sledecu sezonu moze u napadu i ETO , i srede GJURKUF mesto AMBRO

Originally Posted by bLOND !-,-!

ja se samo veselim što cemo sljedece sezone opet konacno gledat naš Milan u ligi prvaka.... to uzbudjenje, euforija oko lp-a je neopisiva, i nedozvoljivo je da najveci klub na svijetu ne prisustvuje takvom jednom natjecanju...
mislima da je nas sastav za sljedecu sezonu: zambro-bonera-THIAGO-janku;GATUZO-pirlo-ambro/seedorf;R80-Kaka-Pato
+ oporavljeni snažni marco boriello za zamjenu Pata, + već do tada uklopljeni mattioni + neki world class defender kako nam je obecao naš galliani...
ta momcad je sposobna napravit pravi show i veliki spektakl u sljedecoj sezoni LP-a... nemojte zaboravit da je ova knock out faza totalno druga prica, te da se već pokazalo da to nema veze sa formom kluba u domacoj ligi, .....
kada vidim kako ljudi , a ukljucujuci i mene dozivljavaju danasnje i sutrasnje sukobe divova u ligi prvaka, postane mi žao sta nema Milana, a i ja sam već pomalo zaboravio tu draž lige prvaka, i nekakvo uzbudjenje koje prozivljavam dok milan igra knock out fazu LP-a..... i scudetto je lijep, ali sad kad smo ga izgubili, moramo se potrudit da ne zavrsimo na mjestu manjem od trećeg... moramo konacno u tu prokletu ligu prvaka!

izvni druze ali ti si se rastuzio kao da godinama nismo igrali u ligi prvaka heheh
mada se se ova jedna godina bez lp-a cini kao vjecnost.jednostavno MORAMO u ligu prvaka,i sa novim trenerom i par PRAVIH pojacanja prije svega stoper i da se rijesimo pojedinih parazita koji nam samo pustose budzet!!!
a carlo je historija na kraju sezone nesto sam ubijedjen u to,mozda i ranije odleprsa ako prospemo jos koji bod protiv slabijih ekipa,a sta reci o njemu,ja mislim da je ovo jedini tim milana koji na san siru brani 1-0 protiv ekipa tipa cagliaria,genove itd.to je SRAMOTA!!!!!

ljudi zapamtite ovo ime - HULK. igra covjek za porto.kakvu covjek ima brzinu i sut,to je fenomenalno.veceras je atleticu cuda radio,al je se ispromasivao.al s kojom brzinom covjek igra,nikad takvo nesto u zivotu nisam vidio.igraci atletica pored njega su bili kao male bebe koje ne mogu ni hodati.fantazija.uf sto nisam berlusconi pa da ga odmah dovedem kod nas.

Originally Posted by ludiot

i ovu formaciju za sledecu sezonu moze u napadu i ETO , i srede GJURKUF mesto AMBRO

Ko je bola GJURKUF?

jeste vidjeli kako se igra sinoc protiv intera, kad je malo bolji trener na klupi?

Ferguson izveo maltene drugi sastav, a merda nije stvorila niti jednu postenu sansu doma. Svi znaju da im se igra svodi na nabijanje lopte naprijed u nadi da ce neki od ona dva uspjet stopat loptu, no to carlu i kaladzeu ocito nije bilo najjasnije...

Maicon u prvih 45 min. nije niti jednom prošao po svojoj strani jer je na sebi imao brzog veznog igrača koji mu je radio presing i brz je u prvih par koraka, Park. A mi opalili Ambrosinia tamo i ovaj je trebao dobiti crveni sredinom drugog jer je na pola startova kasnio... Mislim da je Ambro u zadnjih 5,6 utakmica stalno zarađivao suspenzije. Ne znam je li sad kartoniran za Sampdoriu?

Uglavnom, United je odigrao VISOKO, nije stao na svojih 30m. A u periodu kada su pali tako, jedino onda im je Inter stvorio "prilike" neke. Uglavnom ih je United razbio ja sredini, rekao bih 60 od 90 min.

Ali kako cemo mi igrati visoko i pressing kad nam u srediti "trč" Seedorf, Pirlo, Ambrosini ( bori se ali je trkački pao ), Dinho, Beckham... pa tu nema niti jednog brzog igrača.

Gledao sam neke produžene sažetke Milana iz 2002/2003. Pirlo-Seedorf-Gattuso-Rui-Rivalo-Pippo(Sheva). Pa Pirlo i Seedorf su sada NULA za ono kako su tamo igrali. A iza Maldini-Billy-Nesta-ŠIMIĆ Čak je i Šimic bio ok...

Ovo jučer mi je samo pokazalo kako bez pravog trenera koji ce natjerati igrače da trče i bore se Milan nema šta raditzi u ozbiljnim utakmicama. Il iako nije do trenera nego do igrača - raspust. I da je Kaladze igrač za otpad - pa jučer je onaj Evans odigrao 25 puta bolje od Kaladzea.

P.S.

"najdominantniji napadački dvojac u Europi" pokazuje svoje moći iz kola u kolo. Rukom, pa asistencija rukom, pa sada 0 protiv uniteda bez Nevilla i Vidića.

A veliki Adriano koji "se vratio u formu" je u zadnjih 10 ak uktamica zabio 2,3 gola, asistirao mozda 2 puta, ostalo je stajao ili promašivao prilike ili igrao rukom ili glumio penal. On je najizvikaniji napadač u srie a i svi njegovi potezi se broje X5. A kad se usporedi sa Amauriem ove godine Adriano je 0 za njega...

pa imao je Adriano nekolko sanse, ali steta sto se ovaj sport zove fudbal a ne rukomet, tada bi on sigurno bio dobar piker, jak je snazan a i zna rukom igrati. )))))))))

Ancelotti: Ostati ili otići?


Navijači Milana ni ove sezone nemaju previše razloga za zadovoljstvo igrama i rezultatima svoje momčadi, a svoje su frustracije usmjerili prema pojedinim igračima i treneru Carlu Ancelottiju, posebno nakon poraza od gradskog rivala Intera, nakon kojeg su ispali iz utrke za naslov prvaka Italije. Razloga za spominjanje odlaska Carla Ancelottija je puno. Što on još može postići u Milanu? Gdje još može odvesti svoju prilično staru momčad u kojoj su neki igrači još uvijek, ruku na srce, samo iz sentimentalnih razloga? Njegov odnos sa vlasnikom Silviom Berlusconijem, čini se, dotakao je najnižu točku od njegovog dolaska u klub, a kako se bliži kraj još jedne sezone bez spomena vrijednih rezultata, tenzije su sve jače.

Kao trener sa daleko najdužim stažem u jednom talijanskom klubu trenutno (preko osam godina), Carlettu mnogi daju nadimak "talijanski Arsene Wenger". Obojica imaju sličnih problema sa podmlađivanjem momčadi koja je dosegla svoj vrhunac i sa tim problemom ne uspijevaju se obračunati već niz godina. Wenger je napravio rez i u potpunosti se odrekao starih igrača i podmladio momčad, dok Ancelotti pokušava iz 'staraca' i dalje izvući više nego što su oni sposobni ponuditi, ali krajnji rezultat je jednak - prosječnost. U istom razdoblju, na primjer, Alex Ferguson u Manchester Unitedu gradi već treću generaciju koja je spremna pokoriti svijet, oslanjajući se puno više na mlađe od Ancelottija, ali balansirajući još uvijek i sa iskustvom starijih pojedinaca koliko je to potrebno, za razliku od Wengera.

Ancelotti nije spreman odreći se igrača poput Paola Maldinija, a treba reći da mu niti vlasnik Silvio Berlusconi to ne bi dopustio, ali ipak mu se mora zamjeriti to što nije iskoristio priliku da uz jednu takvu legendu talijanskog nogometa kroz sve ove godine odškoluje barem jednog mladog stopera, a moglo ih je biti i puno više koji bi uz Maldinija i njemu slične povremeno dobijali priliku i upijali njihovo znanje, ali i stjecali iskustvo i samopouzdanje igrajući pored njih.

U svoju korist, naravno, Ancelotti može pogledati unatrag i pobrojati sve osvojene trofeje. Coppa Italia 2003., Serie A godinu kasnije, Lige prvaka 2003. i 2007., a tu su i Europski superkup i naslov klupskog prvaka svijeta 2007.

Sve je to, dakako, lijepo, ali navijači Milana uvijek žele više i bolje i svaki od njih s pravom ga može zapitati: 'Što si napravio u posljednje vrijeme?' I sam Ancelotti je sasvim sigurno svjestan kako stvari u klubu po malo stagniraju. Komentirajući na konferenciji za novinare zvižduke sa tribina koji su mu upućeni za vrijeme utakmice protiv Cagliarija, Ancelotti je rekao: "Možda su ti zvižduci znak da su navijači postali pomalo zasićeni sa mnom... Kada gledate isto lice niz godina, morate imati više strpljenja."

Milan je danas daleko od vrha. Domaće prvenstvo nisu osvojili gotovo punih šest godina, a prošle sezone nisu čak izborili ni mjesto koje vodi u Ligu prvaka. Ove sezone su iz utrke za naslov prvaka ispali već u veljači. Te činjenice teško padaju svima u klubu i čak ni eventualno osvajanje trofeja u Kupu UEFA ne bi puno pomoglo da se ova sezona ne nazove trećim uzastopnim promašajem.

Previše pompozni dolazak Davida Beckhama, još jedne zvijezde na zalasku, pokazao je zapravo samo koliko su stvari u Milanu postale uspavane. Ono što svakako najviše zabrinjava je činjenica da se u Milanu nemaju čemu posebnom radovati niti najavljujući sljedeću sezonu. Realnost je da momčad jednostavno nije dovoljno snažna. Giuseppe Favalli, Dida, Andriy Shevchenko, Daniele Bonera, Philippe Senderos, Emerson i Željko Kalac su igrači koji malo toga mogu ponuditi momčadi koja ima najviše ciljeve.

Ancelotti mora na sebe preuzeti dio krivnje za to, posebno zbog načina na koji se ponio prema Yoannu Gourcuffu. Mladi Francuz je odjednom u Bordeauxu postao igrač oko kojeg se sve vrti, dok Ancelotti nikad nije imao strpljenja za njega. Dok je u Milanu uvijek djelovao nervozno, u Bordeauxu se nametnuo kao vođa momčadi i preuzeo odgovornost na sebe. A Bordeaux ima mogućnost otkupiti njegov ugovor za 16 milijuna eura. Ta nesposobnost da odgoji mladog talenta i pretvori ga u vrhunskog igrača postala je obilježje Ancelottija u Milanu. Slično se dogodilo i sa Albertom Paloschijem, koji je spektakularno stupio na scenu u sezoni 2007./2008. da bi sada bio u suvlasništvu sa Parmom, gdje i igra.

Međutim, ne zaboravimo što Ancelotti sada ima u klubu. U igračima kakvi su Andrea Pirlo, Gennaro Gattuso, Massimo Ambrosini, Clarence Seedorf, Kaka, Gianluca Zambrotta, Ronaldinho, Alexandre Pato i (možda) Beckham, Milan ima kičmu momčadi koja može još puno toga postići, ali da li ova kolekcija igrača još uvijek ima dovoljno motiva da se domogne Scudetta?

Treba priznati kako je Milan dosta dobro investirao u 24-godišnjeg Thiaga Silvu, braniča koji bi mogao dobro pokrpati rupe u obrani, ali u tu obranu mora doći barem jedan Talijan vrhunske klase. Treba također reći i da Ancelottijeva momčad u trenucima kad je na vrhuncu, još uvijek igra jedan od najljepših nogometa na svijetu. U nedavnom derbiju protiv Intera trebao im je možda samo jedan vrhunski realizator (Kaka?), da u najmanju ruku izjednače u posljednjih dvadeset minuta kad su stvorili ogroman pritisak na aktualne prvake.

Malo je momčadi na svijetu koje igraju tako tešno kao Ancelottijev Milan. U nekim trenucima protiv njih je jako teško igrati. To je svakako nešto za što zasluge treba pripisati Ancelottiju. Vrhunac igre Ancelottijeve momčadi vjerojatno je 'uništavanje' Manchester Uniteda u uzvratnoj utakmici polufinala Lige prvaka na San Siru 2007. Bila je to jedna od najboljih izvedbi u Ligi prvaka svih vremena. Ali, to je bilo prije dvije godine, a nogomet brzo zaboravlja. Ancelottijev stil igre koji forsira je ujedno i njegovo 'prokletstvo'. Ancelotti dolazi puno puta u situaciju da njegova momčad igra bolje od protivnika, a na kraju izgubi.

Bit će šteta ako Ancelotti ostavi Milan onakav kakav ga je i našao - bez trofeja, ali u ovom trenutku se ne čini sposobnim pronaći onu iskru koja je potrebna da se pobjeđuje u nizu, ono što je Jose Mourinho uspio usaditi momčadi gradskog rivala. Iako izgleda lagano kad to radi Mourinho, to nije lagan posao. Zanimljiva je koincidencija da se upravo Chelsea čini kao Ancelottijeva najizglednija destinacija. Ono što je sigurno jeste da nitko od njega nije kvalificiraniji da se uhvati u koštac sa pritiskom prebogatog vlasnika i pokušajem izvlačenja maksimuma iz niza ostarjelih internacionalnih zvijezda (Zvuči poznato, zar ne?).

Dakle, je li vrijeme da Carlo spakira kofere i potraži novi izazov? Žao nam je Carlo, ali taxi čeka pred vratima Milanella, a Galliani nervnozno gleda na kalendar. Ali barem jednom u nogometu, razlar ne mora nužno biti neugodan. Ancelotti je u Milanu napravio veliki posao i svi u klubu mu duguju veliki respekt. Ancelotti bi, međutim, mogao osjećati da je sa momčadi koju je imao na raspolaganju gotovo desetljeće mogao napraviti i više. Imao je priliku sagraditi momčad onoliko uspješnu u kakvoj je i sam igrao krajem osamdesetih i početkom devedesetih. Ali ta je šansa sada otišla...

Ancelotti: Ostati ili otići?


Navijači Milana ni ove sezone nemaju previše razloga za zadovoljstvo igrama i rezultatima svoje momčadi, a svoje su frustracije usmjerili prema pojedinim igračima i treneru Carlu Ancelottiju, posebno nakon poraza od gradskog rivala Intera, nakon kojeg su ispali iz utrke za naslov prvaka Italije. Razloga za spominjanje odlaska Carla Ancelottija je puno. Što on još može postići u Milanu? Gdje još može odvesti svoju prilično staru momčad u kojoj su neki igrači još uvijek, ruku na srce, samo iz sentimentalnih razloga? Njegov odnos sa vlasnikom Silviom Berlusconijem, čini se, dotakao je najnižu točku od njegovog dolaska u klub, a kako se bliži kraj još jedne sezone bez spomena vrijednih rezultata, tenzije su sve jače.

Kao trener sa daleko najdužim stažem u jednom talijanskom klubu trenutno (preko osam godina), Carlettu mnogi daju nadimak "talijanski Arsene Wenger". Obojica imaju sličnih problema sa podmlađivanjem momčadi koja je dosegla svoj vrhunac i sa tim problemom ne uspijevaju se obračunati već niz godina. Wenger je napravio rez i u potpunosti se odrekao starih igrača i podmladio momčad, dok Ancelotti pokušava iz 'staraca' i dalje izvući više nego što su oni sposobni ponuditi, ali krajnji rezultat je jednak - prosječnost. U istom razdoblju, na primjer, Alex Ferguson u Manchester Unitedu gradi već treću generaciju koja je spremna pokoriti svijet, oslanjajući se puno više na mlađe od Ancelottija, ali balansirajući još uvijek i sa iskustvom starijih pojedinaca koliko je to potrebno, za razliku od Wengera.

Ancelotti nije spreman odreći se igrača poput Paola Maldinija, a treba reći da mu niti vlasnik Silvio Berlusconi to ne bi dopustio, ali ipak mu se mora zamjeriti to što nije iskoristio priliku da uz jednu takvu legendu talijanskog nogometa kroz sve ove godine odškoluje barem jednog mladog stopera, a moglo ih je biti i puno više koji bi uz Maldinija i njemu slične povremeno dobijali priliku i upijali njihovo znanje, ali i stjecali iskustvo i samopouzdanje igrajući pored njih.

U svoju korist, naravno, Ancelotti može pogledati unatrag i pobrojati sve osvojene trofeje. Coppa Italia 2003., Serie A godinu kasnije, Lige prvaka 2003. i 2007., a tu su i Europski superkup i naslov klupskog prvaka svijeta 2007.

Sve je to, dakako, lijepo, ali navijači Milana uvijek žele više i bolje i svaki od njih s pravom ga može zapitati: 'Što si napravio u posljednje vrijeme?' I sam Ancelotti je sasvim sigurno svjestan kako stvari u klubu po malo stagniraju. Komentirajući na konferenciji za novinare zvižduke sa tribina koji su mu upućeni za vrijeme utakmice protiv Cagliarija, Ancelotti je rekao: "Možda su ti zvižduci znak da su navijači postali pomalo zasićeni sa mnom... Kada gledate isto lice niz godina, morate imati više strpljenja."

Milan je danas daleko od vrha. Domaće prvenstvo nisu osvojili gotovo punih šest godina, a prošle sezone nisu čak izborili ni mjesto koje vodi u Ligu prvaka. Ove sezone su iz utrke za naslov prvaka ispali već u veljači. Te činjenice teško padaju svima u klubu i čak ni eventualno osvajanje trofeja u Kupu UEFA ne bi puno pomoglo da se ova sezona ne nazove trećim uzastopnim promašajem.

Previše pompozni dolazak Davida Beckhama, još jedne zvijezde na zalasku, pokazao je zapravo samo koliko su stvari u Milanu postale uspavane. Ono što svakako najviše zabrinjava je činjenica da se u Milanu nemaju čemu posebnom radovati niti najavljujući sljedeću sezonu. Realnost je da momčad jednostavno nije dovoljno snažna. Giuseppe Favalli, Dida, Andriy Shevchenko, Daniele Bonera, Philippe Senderos, Emerson i Željko Kalac su igrači koji malo toga mogu ponuditi momčadi koja ima najviše ciljeve.

Ancelotti mora na sebe preuzeti dio krivnje za to, posebno zbog načina na koji se ponio prema Yoannu Gourcuffu. Mladi Francuz je odjednom u Bordeauxu postao igrač oko kojeg se sve vrti, dok Ancelotti nikad nije imao strpljenja za njega. Dok je u Milanu uvijek djelovao nervozno, u Bordeauxu se nametnuo kao vođa momčadi i preuzeo odgovornost na sebe. A Bordeaux ima mogućnost otkupiti njegov ugovor za 16 milijuna eura. Ta nesposobnost da odgoji mladog talenta i pretvori ga u vrhunskog igrača postala je obilježje Ancelottija u Milanu. Slično se dogodilo i sa Albertom Paloschijem, koji je spektakularno stupio na scenu u sezoni 2007./2008. da bi sada bio u suvlasništvu sa Parmom, gdje i igra.

Međutim, ne zaboravimo što Ancelotti sada ima u klubu. U igračima kakvi su Andrea Pirlo, Gennaro Gattuso, Massimo Ambrosini, Clarence Seedorf, Kaka, Gianluca Zambrotta, Ronaldinho, Alexandre Pato i (možda) Beckham, Milan ima kičmu momčadi koja može još puno toga postići, ali da li ova kolekcija igrača još uvijek ima dovoljno motiva da se domogne Scudetta?

Treba priznati kako je Milan dosta dobro investirao u 24-godišnjeg Thiaga Silvu, braniča koji bi mogao dobro pokrpati rupe u obrani, ali u tu obranu mora doći barem jedan Talijan vrhunske klase. Treba također reći i da Ancelottijeva momčad u trenucima kad je na vrhuncu, još uvijek igra jedan od najljepših nogometa na svijetu. U nedavnom derbiju protiv Intera trebao im je možda samo jedan vrhunski realizator (Kaka?), da u najmanju ruku izjednače u posljednjih dvadeset minuta kad su stvorili ogroman pritisak na aktualne prvake.

Malo je momčadi na svijetu koje igraju tako tešno kao Ancelottijev Milan. U nekim trenucima protiv njih je jako teško igrati. To je svakako nešto za što zasluge treba pripisati Ancelottiju. Vrhunac igre Ancelottijeve momčadi vjerojatno je 'uništavanje' Manchester Uniteda u uzvratnoj utakmici polufinala Lige prvaka na San Siru 2007. Bila je to jedna od najboljih izvedbi u Ligi prvaka svih vremena. Ali, to je bilo prije dvije godine, a nogomet brzo zaboravlja. Ancelottijev stil igre koji forsira je ujedno i njegovo 'prokletstvo'. Ancelotti dolazi puno puta u situaciju da njegova momčad igra bolje od protivnika, a na kraju izgubi.

Bit će šteta ako Ancelotti ostavi Milan onakav kakav ga je i našao - bez trofeja, ali u ovom trenutku se ne čini sposobnim pronaći onu iskru koja je potrebna da se pobjeđuje u nizu, ono što je Jose Mourinho uspio usaditi momčadi gradskog rivala. Iako izgleda lagano kad to radi Mourinho, to nije lagan posao. Zanimljiva je koincidencija da se upravo Chelsea čini kao Ancelottijeva najizglednija destinacija. Ono što je sigurno jeste da nitko od njega nije kvalificiraniji da se uhvati u koštac sa pritiskom prebogatog vlasnika i pokušajem izvlačenja maksimuma iz niza ostarjelih internacionalnih zvijezda (Zvuči poznato, zar ne?).

Dakle, je li vrijeme da Carlo spakira kofere i potraži novi izazov? Žao nam je Carlo, ali taxi čeka pred vratima Milanella, a Galliani nervnozno gleda na kalendar. Ali barem jednom u nogometu, razlar ne mora nužno biti neugodan. Ancelotti je u Milanu napravio veliki posao i svi u klubu mu duguju veliki respekt. Ancelotti bi, međutim, mogao osjećati da je sa momčadi koju je imao na raspolaganju gotovo desetljeće mogao napraviti i više. Imao je priliku sagraditi momčad onoliko uspješnu u kakvoj je i sam igrao krajem osamdesetih i početkom devedesetih. Ali ta je šansa sada otišla...

Adriano i Narciss...uuuuuuuuuuu.